Maltezer je nesumnjivo jedna od najstarijih vrsta patuljastih pasa Zapadnog sveta. Hiljade godina unazad bio je, a i do danasnjih dana ostao, jedna od najomiljenijih rasa pasa za pratnju i razonodu. Mesto porekla maltezera je definitivno konfuzno. Putovao je sirom sveta, gde je, izmedju ostalog, koriscen i u trgovini kao predmet trampe.

Istorijat maltezera koji je objavila F.C.I. , mozete pogledati na www.toyclubbelgrade.co.yu Na ovoj stranici prepisan je istorijat rase objavljen u knjizi G. Milivoja Urosevica, medjunarodnog kinoloskog sudije, a koji sam ilustrovala sa nekoliko fotografija pra-predaka.

Srecna sam sto navedeni podaci vezuju maltezera za otok Mljet. Na ovo carobno mesto vracala sam se vise puta nekih sedamdesetih godina prosloga veka. U skladu sa lepotom i neobicnim sadrzajima ovog Nacionalnog parka, najvise bi mi prijalo da ga i ostali kinolozi prihvate i ostave njegovo poreklo na Mljetu. Nazalost, retko cete u literaturi naici na taj podatak, kao sto ni ja na Mljetu ne sretoh ni jednog maltezera.

G Milivoje Urosevic

MALTEZER - ISTORIJAT

Po zvanicnim podelama, odnosno odredjivanjima zemlje porekla, za pojedine rase pasa, maltezer je dodeljen Italiji. A da li je bas tako?

Psyche, kuja maltezera u vlasnistvu gospodjice3 Gibbs, gravira iz 1867 godine. Za Psyche se govorilo da kada skakuce izgleda kao “zivahno svileno klupko”. Maltezer (na slici desno) sa Pomerancem (Pomeranian). “Pom” je sam po sebi patuljasta pasmina, iako on ovde izgleda mnogo vecim od Maltezera. Ova ilustracija potice iz 1881 godine i odstampana je u Katalogu pasa sa Vero izlozbe (Vero Shaw ‘s Book of the Dog).

Poznato je da se najstariji podatak o postojanju ove rase nalazi na jednoj amfori pronadjenoj u mestu Vulci, u Grckoj. Na njoj je prikazan jedan mali pas koji podseca na spica, ali ima veoma dugu dlaku. Arheoloska istrazivanja su utvrdila da je to rad umetnika atinske skole 500 godina pre nove ere. Za nas , a i za kinoligiju, najznacajnije je sto iznad crteza stoji natpis ”Mealtaie”. To je naziv za otok koga su kasnije nazvali “Melitae”, a to je otok Mljet.

Moze se smatrati da prvi opis ovog psa daje Aristotel, ali nije naveo mesto nastanka rase. Prvi pisani dokumenti o postojanju ove rase daje grcki spisatelj Kalimachos. On je opisao “Canis malteus” 230 godina pre nase ere kao patuljastog psa koji potice sa otoka Malteus, a on se nalazi ispred jadranske obale. Sasvim je jasno da autor oznacava otok u Jadranskom moru, a ne u Sredozemnom, pa samim tim nije rec o zabuni vec sasvim jasnom odredistu domovine ovog psa. To je otok Mljet.

Plinius (23-79 posle nove ere) pisao je takodje o ovim psim. Prvi koji je pogresno naveo mesto odakle poticu ovi psi bio je Strabo(68-20 pre nove ere). On je napisao da ovi psi poticu sa Malte. Zanimljivo je da autor navodi kako tadasnji guverner Malte ima veoma lepog malteskog psa koji se zvao “Issa”. Poznato je da “Issa”predstavlja latinski naziv za otok Vis, a on je sa Hvarom, Korculom, Lastovom I Mljetom bio Grcka kolonija.

Maltezer - Engleska 1863 godina; Maltezer na stolu - Engleska XIX vek; Maltezeri na izlozbi 1901 godine;

O maltezerima pisao je i Aldrovandi ( 1522-1605). Najzanimljivije u njegovom opisu je podela maltezera na kratkodlake i dugodlake.

Maltezer je nasao mesto i u knjizi dr.Caiusa (dr.John Cay) koji je 1563 godine izdao knjigu u kojoj poistovecuje ostrvo Melitaa ( Mljet) sa Maltom I ove pse naziva malteski pinc.

Konrad Gessner opisao je ove pse uz isticanje da su to veoma skupi psi i da imaju belu dlaku, a na telu se pojavljuju crvena polja.

Mali beli dugodlaki psi bili su na dvoru spanskog kralja Filip II. Veoma su cenjeni na dvoru Ludviga XIV, a Kraljica Katarina II gajila je ove pse. Zabelezeno je da su ovi gajeni i 1400 godine na kraljevskom dvoru u Briselu. Do Engleskog kopna dospeli su 1520 godine kada je vladao Henrich VIII. Slavni slikar Tizian naslikao je maltezera 1576 godine, a prvi likovni prikaz ove rase na engleskom kopnu potice iz 1763 godine.


Gdja Stallibrass sa svojim malteskim terijerom po imenu Queen Stllie.
Gdja Stallibrass je bila jedna od najvernijih pristalica ove rase s pocetka XX veka.

Popularnost ove rase polako je prolazila tako da je uzgoj zamro u 17. i 18. veku. Opstanak rase doveden je u pitanje. Veruje se da je parenjem sa drugim rasama ocuvana ova rasa i stvorena citava grupa pasa koji sacinjavaju grupu bisona.

Do danas nije razjasnjeno kako je maltezer nastao? Ima odredjenih misljenja da su preci ovih bili beli ovcarski ili pastirski psi i da je preteca maltezera Canis molossus. Ovakve pretpostavke imaju veoma malo realnih osnova. Mnogo je izvesnija teorija , koja za osnovu uzima patuljastog belog psa poznatog u klasicnoj Grckoj. Ovog psa poznavali su i Rimljani. S obzirom na postojanje izuzetnih komunikacija izmedju Grcke i nasih otoka, sasvim je moguce da je taj pas dospeo do nasih otoka, i da je tu doziveo svoj potpuni razvoj odnosno da se od njega razvio maltezer.

Krajem XIX veka poceo je sistematski uzgoj ovih pasa u Engleskoj. Polazni material bio je “Maltese-Terrier” kako su oni tada zvali tog psa. Za taj uzgoj obavili su nekoliko uvoza sa kopna ( iz Evrope), a osnovni uvozi bili su iz Nemacke i Holandije. Tada su bile dozvoljene i druge boje, a tek posle prvog svetskog rata odredjeno je da maltezer moze biti samo bele boje.

Tako su prvi upisani psi u svajcarsku rodovnu knjigu 1904. bili beli sa zuto-braon flekama, a bili su to psi “Motti” I “Affi” Maltezer je postao italijanska rasa pasa 1954 godine kada je na godisnjoj skupstini FCI u Interlakenu (Svajcarska) odluceno da je Italija”domovina”ovoj rasi pasa.